Preskoči glavnu navigaciju

Potraga za zajedničkom moralnom okosnicom

Potraga za zajedničkom moralnom okosnicom

8. PROSINCA 2016

»Vjera nema monopol nad moralnim postupanjem, no stoljeća religioznih vjerovanja, uključujući institucionalni odlazak u crkvu, sinagogu ili džamiju, očigledno su prevladala u oblikovanju našeg poimanja pravog i pogrešnog.« — Jeffrey R. Holland[1]

Može li se društvo sastavljeno od različitih vjerskih, političkih i filozofskih opredjeljenja složiti oko osnova dobra i zla? Na ovaj ili onaj način, to je civilizacijski izazov, a kako bi to funkcioniralo, trebamo živjeti s nekom vrstom dogovora. O kvaliteti zemlje ovisi što će na njoj izrasti.

Nedavni članak o programiranju automobila koji sami voze da sami donose moralne odluke tijekom nesreća završava ovim pitanjem: »Možete li stroj podučiti što je ispravno?« Autor odgovara: »Prvo se ljudi međusobno moraju složiti.«[2]

Ovaj komentar pokazuje ne samo da imamo moralni osjećaj duboko usađen u naše iskustvo već da je moralni dogovor teško postići u pluralističkom društvu. Bilo da se radi o situaciji opisanoj u članku – žrtvujem li sebe ili pješake u sudaru? – ili o drugoj teškoj odluci, ideje o ispravnom i pogrešnom znatno se razlikuju.

Jedan naslov Istraživačkog centra Pew iz 2014. glasi: »Što je moralno prihvatljivo? Ovisi o tome gdje živite.« Premda se mnogi, na primjer, slažu da je preljub pogrešan, malo ih vjeruje da je razvod neprihvatljiv. I premda većina kockanje smatra lošim, malo ih jednako misli o konzumaciji alkohola. Takva je različitost u moralnim stavovima neizbježna.

Ova i druga pitanja navedena u izvješću Pewa su složena i suštinski utječu na pojedince, obitelji i društva. Međutim, pod cijelom ovom raznolikošću ljudskog izražavanja, društva su uglavnom vođena osnovnim moralnim temeljima. U pitanjima poput vrijednosti pojedinca, brige za slabije i obdržavanja obveza prema obitelji i zajednici, oslanjamo se na izvore koji nadilaze ljudski razum.













Praćenje dubokih korijena

Rabin Jonathan Sacks je rekao: »U raspravi u kojoj ne postoje zajednička mjerila pobjeđuje najglasniji.« Odlučivanje o ispravnom i pogrešnom je više od pokazivanja snage – radi se o dobrobiti pojedinca i općem dobru. Stoga, nastavlja: »Ako nema moralne istine, postoji samo pobjeda. Potraga za istinom prelazi u želju za moći.«[3] To je ono što ovu okosnicu čini zajedničkom: pomaže i slabima i jakima, tihima i glasnima, manjini i većini.


Bilo da je naslijeđeno od vjerskih učitelja ili utemeljeno na praktičnom iskustvu, ili oboje, sva društva imaju neke moralne temelje. A u pluralističkom svijetu – onom u kojem mnoge različite ideologije, nacionalnosti i svjetonazori postoje jedni uz druge – nemamo mnogo izbora nego koristiti ove različite izvore dok nastojimo promicati dobro.

Slijedite porijeklo naših moralnih shvaćanja pa ćete otkriti da je vjera korijen svega. Sekularni povjesničari Will i Ariel Durant napisali su: »Nema značajnog primjera u povijesti, prije našeg vremena, društva koje je uspješno održavalo moralni život bez pomoći vjere.«[4] Nadbiskup kardinal Donald Wuerl iz Washingtona, D.C., kaže gotovo isto o židovsko-kršćanskom nasljeđu. Iako možda nepopularna opcija za one koji nisu religiozni, on kaže da iskazivanje vjere nije »da bi se društvu nametnule vrijednosti već da bi se društvo pozvalo na svoje nasljeđe dugo prihvaćenih moralnih načela i predanost u obrani osnovnih ljudskih prava.«

Kao apostol svetaca posljednjih dana, starješina Quentin L. Cook je rekao da su ove vrijednosti povezane s napretkom ljudskog dostojanstva i slobode. U govoru o poštovanju vjerskog nasljeđa, ukazuje na stvari poput objavljivanja Biblije kralja Jamesa početkom 17. stoljeća, širenja Svetih pisama širokim masama, vjerske tolerancije, građanskih sloboda i znanstvenih dostignuća, uključujući revoluciju u komunikaciji i napredak u medicini – svi primjeri »temelja našeg židovsko-kršćanskog nasljeđa [koje] blagoslivlja ljude diljem svijeta«.






Tražiti izvan sebe

Odobrene židovsko-kršćanske vrijednosti ne daju očigledne odgovore na svaku moralnu dilemu. Ipak, ne možemo ih zanemariti jer, kako kaže rabin Sacks, to bi bilo poput kidanja »užadi koja privezuje [našu] moralnost za nešto transcendentno«. Budući da vjernici smatraju da te vrijednosti dolaze od Boga, ne ovise o promjenjivosti okolnosti. Ne samo da je njihova ustrajnost bila iskušavana tijekom tisućljeća nego njihovo značenje »leži izvan sustava« [5] prolazne prirode društava.

Konačno, raznolika kultura ne može napredovati na temelju pojedinačnih moralnosti – ideja koja je nemoguća, kaže rabin Sacks, jednako koliko i »privatni jezik koji razumije samo jedna osoba«.[6] U društvu u kojem se pojedinačna neovisnost prosuđuje kao najveće dobro, sve počiva na pojedincu. Evo kako je francuski mislilac Alexis de Tocqueville opisao ovu usamljenu potragu: »Da je svatko sebe podvrgnuo oblikovanju svih svojih mišljenja i traženja istine u osami, na putu koji je sam odredio, nije vjerojatno da bi se poveći broj ljudi ikada ujedinio u nekom zajedničkom vjerovanju.« I u takvoj situaciji ljudi još uvijek postoje, »no ne postoji društveno tijelo«.[7]

U riječima kršćanskog pisca R. R. Renoa, ova stabilnost, ukorijenjena u osjećaju da nešto veće od nas upravlja, »ljudima pomaže voditi sretne, smislene živote« i pruža nam kulturno nasljeđe koje ne slijedi toliko obrazac neprivezanih zasebnih brodica koje slobodno plove prema vlastitim odredištima nego više staloženi, no sigurni oblik »vlakova [koji] voze po utvrđenom rasporedu«.[8]

Možda se nećemo složiti o svim pojedinostima općeg moralnog kodeksa – što nije moguće, a ni poželjno – no nama je u interesu da postignemo dogovor o ključnim pitanjima. Naposljetku, moralnost nije nešto o čemu svatko od nas odlučuje, »radi se o nečemu što skupinu drži na okupu«.[9]


[1] Jeffrey R. Holland, »Bound by Loving Ties«, sastanak duhovne misli na Sveučilištu Brighama Younga, 16. kolovoza 2016.

[2] Jim Kerstetter, »When Machines Will Need Morals«, New York Times, 24. lipnja 2016.

[3] Rabin Jonathan Sacks, The Home We Build Together, 41, 47

[4] Will i Ariel Durant, The Lessons of History (1996.), 51

[5] Rabin Jonathan Sacks, The Great Partnership, 2

[6] Rabin Jonathan Sacks, The Home We Build Together, 143

[7] Alexis De Tocqueville, Democracy in America, preveli i uredili Harvey C. Mansfield iand Delba Winthrop (2000.), 407

[8] R. R. Reno, »Politics of Vulnerability«, First Things, listopad 2016., 6

[9] Rabin Jonathan Sacks, The Home We Build Together, 143