Počeci Crkve u Hrvatskoj

Misionarski rad u Hrvatskoj nije zapravo započeo dok Krešimir Ćosić, jugoslovenska košarkaška zvijezda, nije bio pozvan na Brigham Young University 1969. godine. Tu je postao član Crkve. U to je vrijeme rekao: "Postoji mnogo razloga da ne budem ... , no postoji samo jedan razlog za... istinita je."

1972. godine Ćosić je odijeljen kao misionar od starješine Gordana B. Hinckleya. To ljeto sin Ćosićevog  mentora, starješina Paul Nibley, je poslan preko Jadranskog mora do Zadra, Ćosićevog rodnog grada, iz Misije Sjeverne Italije. Zajedno, on i njegov suradnik, su učestvovali u različitim aktivnostima propovijedanja. Ćosić je krstio prve hrvatske članove crkve u Jadranskom moru. Prvi par kojeg je krstio,  Ankica i Mišo Ostarčević, bili su prvi par iz Hrvatske zapečačeni za vrijeme i vječnost. Tokom slijedećih godina na BYU, Ćosić je odbio tri NBA ponude kako bi se vratio u Jugoslaviju kao trener, igrao u Jugoslavenskom olimpijskom timu, ali još važnije podijelio svoju novo otkrivenu vjeru sa sunarodnjacima.

1975. godine, Crkveno vodstvo je postavilo prvu zajednicu Svetaca posljednjih dana u Zadru. U isto vrijeme, u očekivanju osnivanja misije u Jugoslaviji, Crkva je pozvala Gustava Saliku za predsjednika misije i postavila ga u Austriju blizu Jugoslavenske granice. Salik je proveo narednih godinu dana pokušavajući otvoriti misiju, no nije mogao dobiti potrebnu dozvolu za rad u zemlji.

1977. godine, misionari su ušli u zemlju kao studenti. Nosili su neformalnu odjeću i nisu smjeli provoditi aktivnosti obraćanja ljudi. Godine 1978., prva skupina misionara je postavljena u  Zadru i Zagrebu, te su također bili neformalno odjeveni.

PRVI PRIJEVOD MORMONOVE KNJIGE, POSVEĆENJE JUGOSLAVIJE ZA MISIONARSKI RAD

1979. godine, prva Mormonova knjiga je prevedena na hrvatski i bila dostupna za korištenje pri misionarskom radu u Jugoslaviji. Ovaj projekt je započeo pet godina ranije od strane Ćosića kojem je pomagao katolički svećenik. Ovaj prijevod se još uvijek koristi u Hrvatskoj. 1981. godine starješine su uklonjene iz Jugoslavije te su ih zamjenili stariji bračni parovi.

U listopadu 1985. godine, predsjednik Thomas S. Monson, tadašnji član zbora dvanaestorice, posvetio je zemlju Jugoslaviju za misionarski rad u gradu Zagrebu sa Krešimirom Ćosićem, koji je pri posvećenju prevodio za predsjednika Monsona. Nova zgrada za Crkvene službe u Zagrebu također je posvećena na istoj konferenciji.

1986. godine jedna skupina starješina je ponovno dodijeljena za službu u Jugoslaviji. U razdoblju od šest mjeseci, održali su petnaest krštenja. Ovu aktivnost je primijetila civilna vlast te su misionari bili protjerani iz Jugoslavije, ali su se vratili kao studenti jezika. Nekoliko mjeseci kasnije, ponovno su protjerani. Starješina Russell M. Nelson, zajedno sa predsjednikom područja Europe, predsjednikom misije Austrija-Beč te Krešimir Ćosić, posjetili su vrhovne dužnosnike u Hrvatskoj. Bilo im je osigurano da neće biti problema u budućnosti. Sa Crkvenog stajališta, dana je dozvola za propovijedanje, ako ne u cijeloj Jugoslaviji, onda barem u Hrvatskoj.

Kad su misionari ušli u Hrvatsku u ljeto 1987. godine, učinili su to kao misionari, a ne studenti ili turisti. Te godine, kršten je Rudolf Ruter, prvi Hrvat koji će služiti punu misiju. Kasnije je služio misiju u Salt Lake Cityju. Krešimir Ćosić bio je raspušten svog poziva kao prvi predsjednik okruga te je Ivan Valek, jedan od Krešimirovih bivših košarkaških suigrača koji je bio kršteni u crkvi, bio pozvan da preuzme njegovo mjesto za vrijeme ranih dana Crkve u Jugoslaviji.

Prvo Potporno društvo u Zagrebu je organizirano 27. ožujka 1988. Potporno društvo je u početku imalo 42 prisutne osobe, od kojih su 36 bili istraživači. 

Pročitajte verziju na engleskom (History of the Church in Croatia)