Poruka vodstva područja - Šabat u Crkvi

    Poruka vodstva područja - Šabat u Crkvi


    10 KOLOVOZA 2016

    Starješina Francisco Ruiz de Mendoza,
    Španjolska član Sedamdesetorice područja

    Nakon govora starješine Nelsona na Općem saboru u travnju 2015., ponovno je stavljen naglasak Crkve na obdržavanje šabata svetim. Obržavanjem šabata svetim možemo uživati u njemu i doživjeti mnoge blagoslove koje Bog nestrpljivo želi izliti na nas. Kako je starješina Nelson rekao, šabat je vječni savez između Gospodina i naroda Izraela (Izlazak 31: 13, 16) i podsjetnik da Bog može posvetiti svoj narod. Spasitelj je izjavio da je on gospodar i subote (Luka 6: 5) i, u ovim posljednjim danima, jasno nas je podsjetio da trebamo svetkovati šabat (NiS 68: 29).

    Važan dio obdržavanja ove zapovijedi jest odlazak nedjeljom u Crkvu i blagovanje od sakramenta: »Pohađaj dom molitve i prinosi sakramente svoje u sveti dan moj« (NiS 59: 9). Neophodno je da to činimo kako bismo se očuvali »neokaljanim od svijeta« (NiS 59: 9). Budući da ovisi o Pomirenju, uredba sakramenta je središnja za naše štovanje čineći tako »sakramentalni sastanak najsvetijim i najvažnijim sastankom u Crkvi« (starješina Dallin H. Oaks, Opći sabor u listopadu 2008.). Koliko se pripremamo za ovu uredbu i ovaj sastanak, pokazat ćemo Gospodinu da razumijemo važnost njegovog Pomirenja te da ozbiljno shvaćamo svoje saveze s njim. Blagoslovi koji mogu doći ispravnim blagovanjem od sakramenta su bezbrojni i mogu imati utjecaja na naše živote i živote drugih. Surađivanje s vijećem odjela i biskupstvom radi održavanja duhovnog sakramentalnog sastanka dio je našeg osobnog pothvata da postanemo više nalik našem Spasitelju i tako se osposobimo da budemo svjetlo drugima.

    Kako možemo sakrament učiniti rastućom prilikom za sebe i za druge? Zastanimo na trenutak i promislimo kakav sakramentalni sastanak Gospodin želi da imamo. Nije li to onaj gdje će Duh biti prisutan i gdje ćemo biti duhovno iscijeljeni dok sklapamo saveze s Bogom da smo »voljni preuzeti ime Sina [njegovoga] i uvijek ga se spominjati i obdržavati zapovijedi njegove« kako bi »Duh njegov uvijek [bio] s [nama]« (NiS 20:77)? Ne bismo li žudjeli za takvim sastankom i pripremali se za njega tijekom tjedna? Ne bismo li oprostili drugima za njihove nepravde protiv nas? Ne bismo li tražili oprost i raskajane duše došli na sakramentalni sastanak? Ne bismo li se savjetovali s članovima svoje obitelji o tome kako sakramentalni sastanak učiniti svetim iskustvom? Ne bismo li htjeli druge dovesti na tako poseban sastanak? Gospodin je izjavio: »A ima li netko među vama jak u Duhu, nek sa sobom povede onoga tko je slab, da bi se potaknuo sa svom blagošću te i on postane jak« (NiS 84: 106). Nije li uzdižuće sakramentalno iskustvo izvrsna prilika da postanemo jaki kako bismo mogli pomoći drugima da i oni postanu jaki? Ne bismo li pozvali druge, osobito one koji su manje aktivni ili one koji još nisu prihvatili evanđelje, kako bi mogli »do[ći] Kristu« i biti »savršeni u njemu« (Moroni 10:32)?

    Moja je molitva da svi sudjelujemo u sakramentalnom sastanku tako da ovo iskustvo značajno doprinese činjenju šabata »milinom« (Izaija 58: 13) ne samo za sebe već i za druge za koje smo odgovorni kao svjedoci Gospodinovog djela (NiS 88: 81–82).

    U ime Isusa Krista. Amen. 
    RUIZ-DE-MENDOZA-Francisco_180x225.jpg