Opraštanje kroz Pomirenje Isusa Krista

    dvije žene

    Kao članovi Crkve, težimo biti dobro ne samo tjelesno, već i duhovno.

    Jedna od najvažnijih stvari kojoj težimo je imati mir, a najbolji način da to postignemo je pronaći unutarnji mir. Kao što je Spasitelj rekao: »Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce.«[1]

    Nažalost, taj je unutarnji mir lako izgubiti, posebice zbog stila života suvremenog svijeta u kojem živimo, koji postaje sve agresivniji. Ta agresivnost na različite načine ulazi čak u naše domove i mi dolazimo do pretpostavke da je tako živjeti nešto normalno. Jedna od rečenica koju čujem kako ljudi izgovaraju sve češće i češće jest: »Opraštam, ali ne zaboravljam.« I čak: »Platit ćeš za to što si učinio.«

    Opraštanje je vrlina koju svi trebamo postići i sačuvati. Predsjednik Gordon B. Hinckley jednom je prilikom rekao: »Mislim da bi to mogla biti najveća vrlina na Zemlji, a zasigurno najpotrebnija. Toliko je mnogo zloće i zlostavljanja, netolerancije i mržnje. Postoji tako velika potreba za pokajanjem i opraštanjem.«[2] To je veliko načelo naglašeno u Svetim pismima, kako drevnim tako i suvremenim.

    Starješina Saulo G. Franco
    Starješina Saulo G. Franco Španjolska Sedamdesetorica područja

    Opraštanje i pokajanje uvijek idu zajedno; ne možemo se pokajati bez opraštanja i ne možemo oprostiti bez pokajanja.

    Usporedimo opraštanje s ugrizom zmije. Kada vas netko uvrijedi ili povrijedi, to je kao da vas je ugrizla zmija, što često može izazvati ozbiljne ozljede, čineći da proces ozdravljenja traje dugo i uzrokujući puno boli, ali i ovo se, kao i s bilo kojom ranom, zatvori i zacijeli s vremenom. Nekad nas otrovnica može ugristi i unutra ostaviti otrov. Isto vrijedi kod zamjeranja, mržnje, žudnje za osvetom i traženja pravde: Oni preuzimaju naše srce i, kao što je slučaj s otrovom, ne možemo zacijeliti ranu. Oprost je protuotrov koji liječi one rane prouzrokovane otrovom; bez oprosta nemoguće je dobiti lijek. Nemojmo činiti kao mnogi Izraelci koje su ujele ljute zmije.[3] Mogli su pronaći lijek gledajući u zmiju od mjedi koju je Gospodin naredio Mojsiju neka izradi, a koja je predstavljala Spasitelja i njegovo Pomirenje. Ali to se nije dogodilo i oni su izginuli.[4]

    Spasitelj i njegovo Pomirenje jedini su način za pronaći kako oprostiti; nema drugog načina za oprostiti u teškim situacijama. Pomirenje je protuotrov koji može iscijeliti i zatvoriti bilo koju ranu, čak i one najteže za koje se čini da nema lijeka.  Moć Pomirenja nije spontana; ponekad ju je teško primijeniti i zahtijeva mnogo truda, ali dostupna je svakome tko ju želi. Gospodin nas je, u suvremenoj objavi, podučio ovome:

     »Stoga, kažem vam da trebate opraštati jedan drugomu; jer onaj koji ne oprosti bratu svojemu prijestupe njegove stoji osuđen pred Gospodom; jer na njemu ostaje veći grijeh. Ja, Gospod, oprostit ću kome hoću oprostiti, no od vas se traži da opraštate svim ljudima.«[5]

    Oprost u braku ključ je stjecanja braka za vječnost. Vidim mnoge parove koji ne opraštaju jedno drugome za sitnice i gomilaju otrov zamjeranja i mržnje; tada, kada se prepiru, otpuste sve što su nagomilali tijekom vremena i odnos je ozbiljno oštećen. Vidim neke brakove čija je uzajamna snošljivost minimalna, oni ne mogu podnijeti najmanje greške i doslovno oslobode »oluju u čaši vode«. Okrilje obitelji je mjesto na kojem najviše trebamo vježbati opraštanje i upamtiti da ne postoji uzvišenje bez opraštanja.
    Naposljetku, opraštanje je izravno povezano s dobrotvornošću, kao što je rekao prorok Moroni:

    »No, dobrotvornost je čista Kristova ljubav, i ona traje zauvijek; i tko se god nađe obuzet njome u posljednji dan, bit će dobro s njim. Stoga, ljubljena braćo moja, molite se Ocu svom snagom srca, da možete biti ispunjeni ovom ljubavlju, koju on dade svima koji su pravi sljedbenici Sina njegova, Isusa Krista; da možete postati sinovi Božji; da kad se on pojavi mi budemo poput njega, jer ćemo ga vidjeti onakva kakav jest…«[6]

    Molim se da uvijek budemo sposobni postići opraštanje u svome životu; ako tako činimo, bit ćemo sličniji Spasitelju i postat ćemo njegovi istinski učenici.

     


    [1] Ivan 14:27

    [2] Forgiveness, Opći sabor, listopad 2005.

    [3] Brojevi 21:5–9

    [4] Alma 33: 20

    [5] NiS 64:9–10

    [6] Moroni 7:47–48