Preskoči glavnu navigaciju

Kućna obiteljska večer

fam

Stoga što volim svoju obitelj, oduvijek sam nastojao postavljati primjer, objašnjavati, uvjeravati, pokazivati, moliti se, postiti, igrati, ispravljati i biti ispravljan, kao i vršiti uredbe spasenja za svoju obitelj te što je više moguće slijediti primjer našeg Spasitelja Isusa Krista na način na koji je on služio svojoj djeci.


»I opet, u onoj mjeri u kojoj roditelji imaju djecu u Sionu, to jest u bilo kojem od kolčića njegovih što su uspostavljeni, koji ih ne poduče da razumiju nauk pokajanja, vjere u Krista, Sina živoga Boga, te krštenja i dara Duha Svetoga polaganjem ruku, dok ne navrše osam godina, grijeh nek bude na glavama roditelja.«1 »Slijedeći primjer Spasitelja našega, u skladu s onim što nam on zapovjedi, bit će dobro s vama u dan suda. Amen.«2


Isus Krist nam je postavio primjer u svemu, u krštenju, molitvi, sudu, mudrosti, sućuti, praštanju, poniznosti, poslušnosti, milosrđu, ljubaznosti i uvjeravanju.

Jedan od alata koji imamo u Crkvi da se osnažimo, ujedinimo, smišljamo planove i ciljeve, molimo se, odgovaramo na doktrinarna pitanja i zabavljamo je kućna obiteljska večer na kojoj možemo pokazati primjer Isusa Krista.

Kao što se navodi u priručniku Vjeronauka i Instituta Gospel Teaching and Learning: »Volio ih je, molio se za njih i neprestano im služio. Našao je mogućnosti biti s njima i izraziti svoju ljubav. Znao je njihove interese, nade i želje i što se događalo u njihovim životima.

Znao je tko su i tko mogu postati. Našao je jedinstvene načine da im pomogne učiti i rasti — načine namijenjene samo njima. Kada su se mučili, nije odustao od njih nego je nastavio voljeti ih i posluživati im.

Pripremio se… Tražio je vodstvo svojeg Nebeskog Oca.«3

Ponekada je najveći izazov želja da imamo savršenu kućnu obiteljsku večer. Sjećam se poteškoća koje smo ponekada imali u koordinaciji pravog dana u tjednu i pronalasku pravog rasporeda posred dječjih školskih odgovornosti, no uz odmjerenost i mudrost uvijek smo pronašli rješenje za naše izazove.

fam 2

Sjećam se da su među našim najboljim kućnim obiteljskim večerima bile one na koje smo pozvali misionare da dovedu svoje istraživače u naš dom prije njihovog krštenja da bi mogli vidjeti kako se kućna obiteljska večer vodi u mormonskoj obitelji i također da bismo pomogli podučiti ih evanđelju. To su uvijek bili trenuci ispunjeni duhovnošću koje su naša djeca voljela.

Kako se navodi u proglasu o obitelji: »Muž i žena imaju uzvišenu odgovornost da se vole i brinu jedno za drugo, a i za svoju djecu. ‘Djeca su Jahvina baština’ (Psalam 127:3). Roditelji imaju svetu dužnost podizati svoju djecu u ljubavi i pravednosti, ispuniti im fizičke i duhovne potrebe, naučiti ih da vole i služe jedni drugima, da vrše Božje zapovijedi i budu građani koji poštuju zakone gdje god da žive. Muževi i žene – majke i očevi – držat će se odgovornima pred Bogom za izvršavanje ovih obveza.«4

Još jedna briga koju smo imali tijekom naših kućnih obiteljskih večeri bila je naučavati samodostatnost u našoj obitelji. Uvijek smo bili otvoreni prema našoj djeci i uvijek smo zajedno odlučivali kakim ćemo životom živjeti te kako ćemo to ostvariti. Još jedna obiteljska motivacija bila je naučavati važnost našeg obiteljskog prezimena, ostaviti obiteljsku baštinu i zbog toga smo obično razmatrali da »Božanski naum sreće omogućuje da se obiteljske veze nastave i nakon smrti«.5

Na kućnim obiteljskim večerima učili smo o naumu spasenja, kako imati vječni pogled na sve, shvaćajući da »istinit nauk, kad se razumije, mijenja stav i ponašanje«.6 S ispravnom svrhom putovali bismo u hram vršiti uredbe za naše pretke, a zbog toga smo se uvijek osjećali kao da imamo vječnu vezu sa svakim od njih.

1Nauk i savezi 68:25

2Mormon 7:10

3Gospel Teaching and Learning, str. V – Vjeronauci i Instituti vjere

4Obitelj: Proglas svijetu, ulomak 6

5Obitelj: Proglas svijetu, ulomak 3

6Boyd K. Packer, »Little Children«, Ensign, studeni 1986., 17