Izaslanstvo Crkve sudjeluje na međunarodnoj konferenciji »Vjerska sloboda u demokratskim društvima«

    Izaslanstvo Crkve sudjeluje na međunarodnoj konferenciji »Vjerska sloboda u demokratskim društvima«

    Izaslanstvo Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana bilo je pozvano na konferenciju. Starješina Erich W. Kopischke, predsjednik Crkve u području Europa, bio je voditelj izaslanstva. Frerich Goerts, imenovani predstavnik Crkve za odnose s Europskom unijom, starješina Faustino Lopez, član Sedamdesetorice područja iz Španjolske i Gabriele Sirtl, direktor Odjela za odnose s javnošću područja Europa, također su sudjelovali na konferenciji.  

    Oko 120 europskih vladinih vođa, vjerskih vođa, nastavnika, predstavnika društva i medija bili su prisutni na konferenciji u Cordobi čiji su domaćini bili Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo pravosuđa i Ministarstvo unutarnjih poslova Španjolske, uz zajedničko sponzorstvo Saveza civilizacija UN-a.  
    Nakon plenarne sjednice na temu »Trebaju li demokracije promisliti o vjerskom pluralizmu?«  istovremeno su održane četiri panel-rasprave. Starješina Kopischke i Frerich Goerts bili su pozvani sudjelovati i održati govore na dvije panel-rasprave: »Uloga vjerskih vođa u promicanju kulture mira« i »Vjerski pluralizam u demokratskim društvima«.  


    Starješina Erich Kopischke je rekao sljedeće o diskriminaciji i vjerskoj toleranciji: »Povijest Crkve obično poznata kao ‘Mormonskaʼ nalazi se u kolebljivom području između sukobljenih polova žestokog progona i divnog prihvaćanja njezinih članova... Gotovo pola milijuna članova Crkve u Europi cijene poštovanje koje im se ukazuje i slobodu vjere i uvjerenja općenito zaštićenih Ustavom. Oni se također nastoje s poštovanjem odnositi prema ljudima druge vjere ili bez ikakve vjere...  

    Ponekad, međutim, poteškoće u ljudskim odnosima i danas postoje u europskim društvima zbog korištenja generaliziranih imena za manjinske crkve u svakodnevnoj primjeni i u medijima. Konkretno, izrazi kao što su »sekta« ili »kult«, »imaju sklonost svojim stereotipnim učinkom [...] zamagliti novinarski postulat razdvajanja između vijesti i mišljenja«1 i uspostaviti rezerviranost i predrasude. Vjerske zajednice čiji pripadnici dosljedno žive po određenim pravilima brzo se kritiziraju. Njemački politički znanstvenici Uwe Backes i Eckhard Jesse komentiraju: »Sve to može izgledati vrlo ‘sumnjivoʼsretno bezbrižnim suvremenim potrošačima, no odluka ponašati se ‘drugačijeʼ, živjeti ‘drugačijeʼ i misliti ‘drugačijeʼ otvorena je za pojedinca u slobodnom društvu sve dok on ne narušava prava ostalih. Povijest kršćanskog monaštva pokazuje da male zatvorene zajednice mogu biti izvor nadahnuća i da su sposobne obogatiti ta društva na brojne načine.«2
     
    Kongresni centar u Cordobi

    Yeah2.jpg

    Kongresni centar u Cordobi

    Uz ovu povijesnu i društvenu pozadinu iza mene, ja stojim pred vama danas kao onaj koji je osobno pogođen. Za mene, rasprava na temu vjerske tolerancije više je od samo zahtijevane akademske vježbe. Ona je povezana s osobnim razumijevanjem smisla života i slobode štovanja Boga po glasu moje vlastite savjesti. Iz tog razloga ne mogu izbjeći strastveno ju braniti.  

    Jedanaesti od trinaest Članaka vjere koji sadrže temeljna naučavanja Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana kaže: »Ističemo pravo da Svemogućeg Boga štujemo prema glasu svoje savjesti; svim pak ljudima priznajemo to pravo, nek štuju koga žele, gdje žele i kako žele.«3 

    Ovo načelo vjere, koje je formulirano 1842. godine, može poslužiti i danas kao vodeće načelo mirne interakcije između religija. Ono naglašava ne samo vlastitu slobodu u štovanju Boga, već izričito daje to pravo i svim drugim ljudima. Čak ću otići korak dalje i reći da je naša dužnost kao kršćana i građana aktivno štititi i podržavati druge u njihovoj slobodi.  

    Zauzeti se za prava ostalih je zapovijed i izazov za sve. Nikada ne smijemo zaboraviti da živimo u svijetu velikih različitosti. Svjetske religije, no i kršćanske konfesije između sebe, mogu se razlikovati u pitanjima podučavanja i religijske prakse. No to ne smije dovesti do animoziteta ili uzrokovati da mislimo kako smo svetiji ili bolji od ostalih.4  

     Za mene je jasno da tamo gdje vjerska sloboda može rasti demokracija i gospodarsko blagostanje slijede. Ako se takva sloboda ograniči, iz bilo kojeg razloga, demokracija nestaje i nastaju sukobi.  
    Kao ljudi vjere, moramo stajati rame uz rame dok tražimo ustavnu, institucionalnu i društvenu slobodu vjere.«  


    U članku 17. Lisabonskog ugovora status crkvi i vjerskih udruga ili zajednica poštuje se prema nacionalnom zakonu u svakoj državi članici EU-a, a u trećem stavku istog članka EU preuzima obvezu održavati otvoreni, transparentni i redoviti dijalog s tim crkvama. Konferencija u Cordobi imala je za cilj doprinijeti ovom okviru za dijalog uz sudjelovanje gore navedenih vođa mišljenja.  

    Glavni cilj konferencije bio je raspraviti o vjerskoj slobodi u demokratskim društvima jer demokracija i vladavina prava pružaju idealan okvir za ostvarivanje slobode vjere i savjesti, za prakticiranje vjere i pluralizma vjera. Konferencija u Cordobi bila je vježba s ciljem ponuditi određene rezultate koji mogu biti prevedeni u inicijative i projekte UN-a u četiri prioritetna područja: obrazovanje, mladi, mediji i migracije.  

    Rezultati konferencije u Cordobi bit će prezentirani od 27. do 29. svibnja 2010. u Rio de Janeiru na konferenciji Saveza civilizacija UN-a. Snažna mreža od preko 2000 političkih i korporativnih vođa, aktivista civilnog društva, mladih, novinara, zaklada i vjerskih vođa okupit će se u Rio de Janeiru i dogovoriti se o zajedničkim akcijama na poboljšanju odnosa između kultura i izgradnji uvjeta za dugotrajni mir.