Govor s konvencije udruge NAACP 

    Predsijednik Nelson

    Russell M. Nelson, predsjednik Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, iznio je sljedeći govor na godišnjoj konvenciji udruge National Association for the Advancement of Colored People (NAACP) 21. srpnja 2019. u Detroitu u državi Michigan. 

    Moji dragi prijatelji, poziv da budem s vama čini me poniznim.  Više od stoljeća udruga NAACP bila je posvećena poboljšanju života i uzdizanju društva.  Učinili ste puno u zaštiti i uzdizanju bezbrojnih pojedinaca.  Vaše su uzvišene ideje nadahnjujuće! 

    Prošle su godine vođe udruge NAACP – predvođene Leonom Russellom, predsjedateljem odbora, i članovima nacionalnog odbora – došle u Salt Lake City.  Moja dvojica savjetnika i ja – Prvo predsjedništvo Crkve Isusa Krista Svetaca posljednjih dana – imali smo povlasticu sastati se s njima.  Naše je vrijeme zajedno bilo obilježeno osjećajem obostranog poštovanja i željom da udružimo ruke kako bismo vidjeli možemo li izvući korist iz naših zasebnih snaga te zajedničkim radom pomoći većem broju ljudi. 

    Na konferenciji za tisak nakon tog sastanka objasnio sam da je temeljni nauk i iskreno uvjerenje naše religije da su svi ljudi Božja djeca.  Doista vjerujemo da smo braća i sestre – svi dio iste božanske obitelji. 

    Na toj smo istoj konferenciji za tisak predsjednik Derrick Johnson i ja uputili zajednički poziv svim ljudima, organizacijama i vladinim odjelima da rade s većom uljudnosti kako bi uklonili predrasude svih oblika te da se usredotoče na važan interes koji nam je zajednički. 

    Jednostavno rečeno, nastojimo graditi mostove suradnje umjesto zidova razdvajanja. 

    Slika 1

    Kao što je zabilježeno u Mormonovoj knjizi (koju cijenimo kao svetopisamsku pratilju Bibliji), Spasitelj poziva »sve… da dođu k njemu i uzmu udjela u dobroti njegovoj; i ne odbija nikoga tko dolazi k njemu, ni crna ni bijela, ni zasužnjena ni slobodna, ni muško ni žensko… i svi su jednaki pred Bogom« (2 Nefi 26:33). 

    Mogu li ponoviti taj posljednji izraz: »Svi su jednaki pred Bogom.«  Vi koji ste se okupili u ovoj prostoriji nastojite ostvariti ovu nebesku istinu zemaljskom stvarnošću.  Odajem vam priznanje na tome.  Pa ipak, svi mi shvaćamo da, kao društvo i kao država, još uvijek nismo ostvarili sklad i obostrano poštovanje koji bi omogućili svakom muškarcu i ženi te svakom dječaku i djevojčici da postanu najbolja verzija sebe. 

    Lijek za ono od čega bolujemo propisao je Veliki iscjelitelj, Isus – Krist.  Kada ga je sarkastični farizej pozvao da navede najveću zapovijed u zakonu, Spasiteljev je odgovor bio najnezaboravniji i kratak.  Bio je ispunjen s istinom koja vodi do radosnog života.  Njegova je uputa bila da prvo volimo Boga svim svojim srcem, a zatim da volimo naše bližnje kao same sebe  (vidi Matej 22:35–39). 

    Vaš je predsjednik, Derrick Johnson, nedavno pokazao drugu najveću zapovijed.  Dok je primao nagradu za javnu službu u ime udruge NAACP koju je predavalo Društvo za upravljanje Sveučilišta Brighama Younga, predsjednik Johnson priznao je da su ga pitali zašto bi prihvatio nagradu od članova Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana.  Njegov odgovor?  »Zato što su oni naši bližnji.« 

    Slika 2

    To je bio dubokouman odgovor. 

    Svi smo mi povezani i imamo bogomdanu dužnost da pomognemo učiniti život boljim onima oko nas.  Ne trebamo biti slični niti izgledati isto da bismo imali ljubavi jedni prema drugima.  Čak se ne trebamo niti slagati jedni s drugima da bismo se međusobno voljeli.  Imamo li ikakvu nadu za povratiti dobru volju i osjećaj ljudskosti za kojima žudimo, to mora započeti sa svakime od nas, s jednom po jednom osobom. 

    Promatrao sam utjecaj upravo takve osobe u svojem rodnom gradu, Salt Lake Cityju u Uti.  Velečasni France Davis, koji je već 45 godina pastor Misionarske baptističke crkve Kalvarije, posvetio je svoj život službeništvu.  Aktivan u pokretu za građanska prava, sudjelovao je u hodu u Washingtonu, D.C. 1963. te od Selme do Mongomeryja 1965.  Njegova tiha dostojanstvenost i neumorno zagovaranje za jedinstvo uvelike su obogatili ustroj naše zajednice. 

    Prije mnogo sam godina imao povlasticu ugostiti velečasnog Davisa tijekom izvedbe zbora Tabernacle Choir at Temple Square.  Dakle, doista smo ponosni na zbor Tabernacle Choir koji je doslovno priznat diljem svijeta.  Kada je koncert završio, upitao sam velečasnog Davisa što je mislio o programu.  »Bio je vrlo dobar«, rekao je blagonaklono, »no nedostajalo mu je duha.  Želite li iskusiti duha u glazbi, trebali biste doći u moju crkvu.« 

    Tako smo moja supruga i ja učinili upravo to.  I bio je u pravu.  Energija zbora Baptističke crkve Kalvarije bila je nešto za promatrati.  Iako se naš ukus po pitanju glazbe može razlikovati, moram reći da su on i njegova crkva poboljšali naš grad na opipljivi način. 

    Istinska zajednica započinje upravo s takvim odnosom – voleći naše bližnje, međusobno se poštujući i služeći.  To je duh iza suradnje koju dijele udruga NAACP i Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana. 

    Slika 3

    kao što možda znate, odnos između ova dva subjekta nije započeo s našim sastancima prošle godine u Salt Lake Cityju.  Derric Johnson sastao se s mojim svećeničkim kolegom, starješinom Jeffreyjem R. Hollandom iz Zbora dvanaestorice apostola, godinu dana ranije.  Bili su u Jacksonu u Mississippiju u posjeti domu mučki ubijenoga heroja građanskih prava, Medgara Eversa.  Medgar Evers istinski je patriot.  Umro je u borbi za cilj slobode. 

    Predsjednik Johnson i starješina Holland zajedno su stajali i govorili u uredu udruge NAACP koji je smješten u zgradi u kojoj je Evers nekoć radio kao terenski djelatnik NAACP-a.  Nakon tog prvotnog posjeta u Mississippiju razvijen je plan za obnovom ureda Medgara Eversa kako bi se nadalje sačuvala njegova važna baština. 

    Ubrzo su mjesni članovi NAACP-a surađivali s članovima Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana u obnovi zidova, polaganju novog tepiha i provođenju drugih poboljšanja. 

    Godine 1963., nakon smrti Medgara Eversa, ožalošćeni su ga pohvalili sljedećim riječima iz 1 Ivanove 4:20: »Ako netko tvrdi: ‘Ljubim Boga’, a mrzi svoga brata, lažac je;  jer tko ne ljubi svoga brata koga vidi, ne može ljubiti Boga koga ne vidi.« 

    Prva velika zapovijed – da volimo svojeg Boga – neumoljivo je povezana s drugom velikom zapovijedi, da volimo svoje bližnje.  Zajedno, možemo pružiti ovu ljubav svoj Božjoj djeci – našoj bližnjoj braći i sestrama. 

    Kao predsjednik Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana molim se da ćemo se međusobno sve više nazivati dragim prijateljima.  Pođimo naprijed čineći najbolje što znamo dok pružamo primjer u slijeđenju dviju velikih zapovijedi – da volimo Boga i svu njegovu djecu.  Rukom pod ruku i rame uz rame, nastojmo uzdignuti našu braću i sestre posvuda, na koji god način možemo.  Ovaj svijet nikada neće biti isti.  Moji dragi prijatelji, zahvaljujem vam se.