Preskoči glavnu navigaciju

Duhovne navike

slika
starješina Massimo De Feo
Starješina Massimo De Feo, Italija Drugi savjetnik, predsjedništvo područja Europa

Razvijanje i poboljšanje dobrih duhovnih navika za većinu ljudi ne ide jednostavno ni automatski. Put do duhovnog razvoja uglavnom je neujednačen i težak.

Kad sam se pripremao za služenje cjelodnevne misije, otišao sam do predsjednika svog ogranka i pitao ga što mi je potrebno kako bih časno služio.  Dao mi je popis koji je uključivao proučavanje Svetih pisama, duhovnu i tjelesnu pripremu, čak i kulinarske vještine.  Kad sam se poletno počeo pripremati da budem ‘veliki misionar’, primijetio sam da su neke stvari bile lakše od drugih, a neke su bile prilično teške.  Ipak, davao sam sve od sebe da postanem ono što Gospodin od mene očekuje, čak i s izazovima s kojima sam se u to vrijeme suočavao.

Slika1

Priprema nije bila lagana, no rezultirala je istinskim blagoslovima u kojima još uvijek uživam.  Nastavio sam cijeniti mnoge slatke uspomene o ljudima s kojima sam se kao misionar susreo, kao i duhovna iskustva koja sam imao. Dok sam slijedio savjet svojih vođa, premda ponekad težak, njihove su mi upute pomogle da postanem misionar kakav je Gospodin očekivao da budem i s vremenom su postale dio mog života i mog duhovnog bića.

Slično tomu, kad nastojimo postići mjerljive ciljeve u kojem god području u kojem se želimo poboljšati, ponekad nije lako slijediti upute, držati se strogih pravila ili jednostavno ostati usredotočen.  Na primjer, ako želimo svoje fizičko tijelo održavati zdravim i snažnim, trebamo često vježbati i redovito unositi hranu i vodu. Ako to ne činimo, doći će do slabosti ili bolesti te, ako nismo pažljivi, čak i do smrti.  Savršena ravnoteža treba uključivati ne samo prave stvari za održavanje tjelesnog zdravlja, nego također moramo izbjegavati štetne tvari i prakse koje mogu naškoditi našem tijelu. 

Ista se načela trebaju primjenjivati na naše duhovno tijelo, koje se treba stalno njegovati kako bi se održavalo zdravim i snažnim.  Duhovni režim treba uključivati dobre navike koje će njegovati duh, no također se trebaju izbjegavati navike koje će oštetiti duh.  U suštini, bit će važno osigurati ono što je često potrebno i u redovitim razmacima pružiti stalnu njegu.

Slika2

Duhovni režim treba uključivati redovite duhovne vježbe poput svakodnevne molitve i proučavanja Svetih pisama, obavljanje službe, kao i tjednu duhovnu njegu. Ovu njegu dobivamo blagovanjem od sakramenta, sudjelovanjem na crkvenim sastancima i mjesečnim postom. Redovito obnavljamo svoju hramsku preporuku kako bismo se pobrinuli da su svi duhovni elementi uravnoteženi radi osiguravanja odgovarajuće njege duhovnog tijela. Povremeno će biti potrebno postiti i moliti se za pomoć kako bismo svom duhu omogućili dodatnu snagu i energiju za suočavanje s posebnim izazovima. 

Dok se prisjećam svog misionarskog iskustva i koliko je priprema bila teška, no istovremeno i radosna, mislim na Mosijine sinove koji su razumjeli koliko je važno njegovati svoj duh s obiljem dodatne energije koja se stječe duhovnim navikama.

»…jer bijahu ljudi zdrava razuma i istraživahu Pisma marljivo, da bi mogli spoznati riječ Božju. No, to nije sve; oni se predadoše čestim molitvama i postovima; zato oni imahu duh proroštva, i duh objave, i kad podučavahu, podučavahu s moću i ovlašću od Boga.« [i]

Svakodnevna duhovna vježba također je potrebna da bismo stekli svjedočanstvo i bili sigurni da će sigurnost nadvladati sumnju, jer ono što danas posjedujemo, u svjedočanstvu sutra neće postojati ako ne učinimo nešto da to održimo.  Kao što vježbanje povećava snagu i veličinu tjelesnih mišića, da bi svjedočanstvo postalo snažno i trajno potrebna nam je dosljedna svakodnevna duhovna rutina. 

Slika3

Naravni čovjek ima sklonost uvijek očekivati više od Gospodina, a manje od sebe.  Dok razvijamo jače duhovne navike i doživljavamo snažnu promjenu srca čestim, redovitim i pravilnim njegovanjem našeg duha, ove duhovne navike postaju naš sastavni dio pa počinjemo sve više očekivati od sebe, a sve manje od Gospodina.

Slika4

Radimo marljivo na pripremi, vježbanju i njegovanju našeg duha, kao što činimo s tijelom, razvijajući dobre duhovne navike i izbjegavajući štetne svjetovne navike.  Možda će na početku biti bolno i teško, no svakako će biti vrijedno dok uživamo u blagoslovima ovog duhovnog procesa rasta i blagostanja.


[i]Alma 17: 2–3