Program pomoći Crkve Isusa Krista financira se dobrovoljnim prinosima članova Crkve, koji poste jedan dan u mjesecu i prinose za siromašne i potrebite vrijednost obroka kojeg bi pojeli.
Program pomoći zasnovan je na ideji samodostatnosti. Pojedinac i obitelj ne bi smjeli biti ovisni o potpori drugih. Ovaj je program opsežan. On potiče članove da teže za samodostatnošću u različitim područjima svojeg života kao što su:
Usprkos ovim naporima sprečavanja teškoća, može se dogoditi da član u njih upadne. Tada Crkva podučava da je pojedinac prvenstveno odgovoran za rješavanje svoje situacije. Nakon toga dolazi uža ili šira obitelj. Tek kad se te mogućnosti iscrpe, Crkva uskače s dodatnom pomoći. Program pomoći u Crkvi uvijek se smatra privremenim – njegov je cilj vratiti pojedinca na njegove noge.